Transplantacija Organa

O Department

Organi koji mogu biti transplantirani u današnjoj medicini su : srce,pluća, srce i pluća zajedno,jetra, bubrezi,pankreas i crijeva.Transplantacija jetre,srca ,pluća , rožnjače i  bubrega se uspješno obavlja u Turskoj,a u poslednje vrijeme počela se izvoditi i transplantacija pankreasa.

Pored komponente  pacijent-doktor-bolnica ,nezaobilazna komponenta u transplantaciji organa jeste donor organa.

Usljed kontinuiranog nedostatka donatora jetre i s obzirom na visoku učestalost bolesti jetre, vrijeme čekanja na ovaj organ  se povećava svake godine.Stotine ljudi umiru svake godine dok su u procesu čekanja na organ.

Pravilnikom  Ministarstva Zdravlja Republike Turske za medjunarodne pacijente dozvoljena je rodbinska trasnplantacija sa živog donora do 4. koljena .Znači da donor i pacijent moraju biti u rodbinskoj vezi ,što se potvrđuje sudski ovjerenom dokumentacijom .Ukoliko pacijent ima donora koji je u sirem rodbinskom srodstvu (5,6 koljeno ) u tom slucaju se ide na Eticki komitet pri Ministarstvu zdravlja Republike Turske koji daje konacno odobrenje za transplantaciju.

Za pacijente koji pak  nemaju svog odgovarajućeg  donora unakrsna transplantacija je velika prilika jer imaju šansu da dobiju organ od donora sa kojim nisu u srodstvu dok pak   njegov donor  daruje organ drugom pacijentu. Preko unakrsne transplantacije pacijenti  mogu dobiti organ bez visokog imunološkog rizika. Ukoliko imaju donora 0 krvne grupe mogu darivati organ nekom pacijentu iste krvne grupe koji je na našoj listi čekanja.

Program unakrsne tranplantacıje povećava šanse da se nađe pogodan organ  iste krvne grupe kao i odgovarajuce tkivne podudarnosti. Osim krvnih grupa i kompatibilnosti tkiva posebno se pazi da donori i pacijenti budu istog pola i približnih godina.

 Unutar Memorial grpacije djeluju dva centra za Transplantacije ; Ataşehir i Şişli . Oba centra se nalaze u Istanbulu .

 Samo u 2015 godini u Memorial bolnicama urađeno je 300 transplantacija jetre ( 85% je bilo transplantacija sa živog donora a uspješnost je iznosila 93%) , takođe preko 352 transplantacija bubrega čija uspješnost iznosi 99%

 Transplantacija jetre

 

Najčešći razlog za transplantaciju jetre kod  odraslih jeste  ciroza. Ciroza je hronična bolest jetre koju obilježava oštećenje jetrenog tkiva  (uglavnom uzrokovano hepatitisom B). Ostali uvjeti koji uzrokuju nastanak ciroze su: neke urođene bolesti, i neke metaboličke bolesti

Ako neko zbog zatajenja jetre ne moze da obavlja  svakodnevne životne  aktivnosti ;onda je on kandidat za trasplantaciju jetre.

Postoje izvori donora jetre. Obično jetra se dobija od kadaveričnih donora (osoba kod kojih je dijagnosticirana "moždana  smrt", ali čiji drugi organi i sistemi funkcioniraju ispravno).

Usljed kontinuiranog nedostatka donora jetre i s obzirom na visoku učestalost bolesti jetre, vrijeme čekanja na ovaj organ  se povećava svake godine.Stotine ljudi umiru svake godine dok su u procesu čekanja na organ.

Donori  jetre također  mogu biti i  članovi  porodice ili prijatelji koji doniraju dio svoje  jetre pacijentu .

Kompatibilnost obje krvne grupe i veličine jetre su od suštinskog značaja za transplantaciju jetre.

 Ako postoji član obitelji ili prijatelj voljan donirati dio njegove / njene jetre moguće je spasiti život pacijenta uklanjanjem dijela  jetre sa živog  donora  i presađivanjem istoga u primaoca,tj. pacijenta.

Živi donor ne mora biti u krvnom srodstvu sa primaocom jetre,ali krvne grupe moraju biti kompatibilne.Donor mora biti zdrav i motiviran za doniranje organa iz altruističkih razloga.

Ako je živi donor odgovarajuća opcija za pacijenta ,pristupa se evaluaciji donora i testiranju donora nakon čega transplantacijski tim odlućuje da li će se pristupiti transplantaciji ili ne.Živi donori su obično i jedina šansa za djecu.Idealno bi bilo da se transplantacija obavlja između osoba čije krvne grupe se podudaraju.Međutim, u hitnim  slučajevima ,kako bi se spasio život pacijenta transplantacija se može obaviti i među ne kompatibinim krvnim grupama,ali veličina jetre mora biti  podudarna.

 Često postavljana pitanja

 

Šta je transplantacija jetre ?

 

To je operacija kojom se otklanja oboljela jetra i zamjenjuje sa zdravom .

Koje su indikacije za transplantaciju jetre ?

Indikacije za translantaciju jetre su mnogobrojne bolesti jetre kao što su cioza, neka kongenitalna oboljenja i tumori jetre.

Odakle dolazi jetra za transplantacju ?

Cijele jetre dolaze od osoba koje su upravo preminule (osoba kod kojih je dijagnosticirana ‘moždana smrt’ ali čiji ostali  organ ili sistemi funkcionisu normalno).Ovaj tip donora nazivano kadaverični donor.Da bi se uzela jetra sa mrtvog tijela ; ova osoba treba da je potpisala donorsku karticu za donaciju njenin/njegovih organa ili njeni/ njegovi rođaci trebaju da daju pristanak za doniranje organa nakon što osoba premine. Organi ne smiju biti prodavani, to je ilegalno.

 Da li je  moguće izvršiti transplantacija jetre sa živog donora?

 Da,moguće je . Ako postoji član obitelji ili prijatelj voljan donirati dio njegove / njene jetre moguće je spasiti život pacijenta uklanjanjem dijela  jetre sa živog  donora  i presađivanjem istoga u primaoca,tj. pacijenta. Živi donor ne mora biti u krvnom srodstvu sa primaocom jetre,ali krvne grupe moraju biti kompatibilne.Donor mora biti zdrav i motiviran za doniranje organa iz altruističkih razloga.Prednost kod transplantacije sa živog donora je to sto vrijeme čekanja na listi za transplantaciju je relativno kraće,a jetra koja je presađena sa živog donora je sa dužim vijekom trajanja.Darivanje dijela jetre je sa puno manjim rizikom za zdravlje donora zbog detaljnih ispitivanja koje se radi kod donora sa kojim se isključuje mogućnost pojave kasnijih zdravstvenih problema i zbog karakteristike jetre da se skoro u potpunosti regeneriše 6-8 sedmica nakon transplantacije.

Ako je živi donor odgovarajuća opcija za pacijenta ,pristupa se evaluaciji donora i testiranju donora nakon čega transplantacijski tim odlućuje da li će se pristupiti transplantaciji ili ne.

Živi donori su obično i jedina šansa za djecu.Idealno bi bilo da se transplantacija obavlja između osoba čije krvne grupe se podudaraju.Međutim, u hitnim  slučajevima ,kako bi se spasio život pacijenta transplantacija se može obaviti i među ne kompatibinim krvnim grupama,ali veličina jetre mora biti  podudarna.

 Može li bilo koja jetra biti donirana svakome ?

Ne,ne može.Postoje određene kvalifikacije koje se moraju ispoštovati kako bi se sigurno obavila translanatacija jetre.

Donor mora biti:

Približno iste težine i veličine kao primaoc

  • Mora biti bez oboljenja ,infekcija i povreda koje utiču na jetru
  • Obično iste ili kompatibilne krvne grupe

U veoma hitnim slučajevima transplantacija jetre se može obaviti između ne kompatibilnih krvnih grupa  kako bi se spasio život pacijenta.

 Da li je transplantacija jetre rizična ?

 Da. Transplantacija jetre kao i bilo koja druga operacija ima svoje rizike koji su zajednički svim velikim operativnim zahvatima.Situacije kao što su ;krvarenje, slaba funkcija presađene jetre i infekcije su glavni rizici koji se pojavljuju nakon operacije.

Ponekad nova jetra ne funkcioniše kako bi trebalo  i kada se to dogodi infekcije su najveći problem za te pacijente.

Što je odbacivanje?

Odbacivanje transplantata dolazi kada imuni sistem  primaoca napadne transplantirani organ ili tkivo.Imuni sistem ljudskog tijela se sam štiti od potencijalno štetnih tvari, kao što su mikroorganizmi, toksini, i ćelije raka. Ove štetne tvari na svojim površinama   imaju proteine zvani antigeni. Ako  imunološki sistem prepoznaje antigene koji su strani, on će ih napasti.

Na isti način, strana krv ili tkivo može izazvati reakciju na transfuziju krvi ili  odbacivanje transplantata. Da bi se ovo sprječilo rade se testovi  tipizacije prije transplantacije.

Iako tipizacija tkiva osigurava da organ ili tkivo budu  što je sličnije moguće tkivu primaoca, mečing  obično nije savršen. Ne postoje  dvije osobe (osim jednojajčanih blizanaca)  koje imaju identične antigene tkiva.

Imunosupresivni lijekovi su potrebni za sprećavanje odbacivanja organa, u suprotnom , organ i tkivo će izazvati imuni odgovor i dovesti do uništenja stranih tkiva.

Cilj lijećenja je osigurati  da presađeni organi ili tkiva funkcijonišu ispravno, te istovremeno suzbiti imuni odgovor primaoca. Suzbijanje imunološkog odgovora može tretirati i spriječiti  odbacivanje transplantata.

 

 Da li nakon transplantacije jetre se moraju doživotno koristiti lijekovi?

 Da, pacijent mora uzimati lijekove cijeli život kako bi sprječio reakcije. Redovno uzimanje lijekova je bitno da bi  transplantacija bila uspješna. U slučaju da se ne koriste lijekovi, imuni sistem pacijenta odmah će prepoznati  strani organ i on će se boriti protiv njega. To može dovesti do zatajenja organa ili smrt.

Koji je procenat uspješnosti transplantacije jetre?

Prosječna stopa uspješnosti transplantacije jetre u Memorial bolnici je  93,8% .

Može li  pacijent nakon transplantacije jetre se vratiti normalnim životnim aktivnostima?

Da. Nakon uspješne transplantacije jetre, večina ljudi se može vratiti u svoje normalne dnevne aktivnosti. To je u stvari i svrha postupka. Trudnoća i porod djeteta su također mogući nakon transplantacije jetre. Večina ljudi mogu se  baviti fizičkim aktivnostima  i vježbama unutar godinu dana.

 

Transplanatacija bubrega

Transplantacija bubrega je najbolji tretman za pacijente koji pate od hroničnog zatajenja bubrega u terminalnoj fazi.Bubrezi najčešće otkazuju kao posljedica visokog krvnog pritiska i dijabetesa.Ostale bolesti koje uzrokuju oštećenje bubrega su hronični glomerulonefrits , policistična bolest bubrega i hronični pijelonefrits.

Pacijenti koji su izgubili najmanje 80%  funkcije bubrega trebaju hemodijalizu ili peritonejsku dijalizu da prežive. Dijaliza pruža podršku za život mnogih pacijenata, međutim može dovesti do mnogih drugih problema. Šteta  na cirkulatorni sistem može imati negativan utjecaj na društveni život pacijenta. Stoga transplantacija bubrega je najbolje rješenje.

 

 Transplantacija  bubrega poboljšava kvalitetu života pacijenta osiguravajući mu  bubreg koji će funkcionirati ispravno.Transplantacija bubrega znači da kod pacijenta liječenje dijalizom odma se mijenja normalnim i kvalitetnijim životom.Pacijent ima manja ogranićenja u načinu ishrane .Novi bubreg počinje stvarati eritroprotein s tim što nema pojave anemije, a kod žena reproduktivnom  dobu ponovo se uspostavlja menstrualni ciklus i moguće je da se planira trudnoća po savjetu ljekara koji vode transplantaciju.

Transplantacija bubrega ne može se izvesti na svakom pacijentu koji ima zatajenje bubrega.

Nekoliko pregleda i  testova se izvodi da bi se odlučilo da li je pacijent kandidat za transplantaciju ili ne .

Postoje dvije vrste donora:

Živi  donor (član porodice)

  • Kadaverični donor (osoba kod koje je dijagnosticirana moždana smrt, a čiji drugi organi i sistemi funkcioniraju normalno ).

Najbolje je podjeliti mečing donora i primaoca na tri različita  djela :mečing krvne grupe,mečing tkiva i kros mečing .Svaki od njih je različit i veoma važan aspekt u donor –primaoc mečingu.

 Podudaranje krvne grupe

Potrebe osnovne transplantacije bubrega su vrlo slične onima koje se koriste za transfuziju krvi.

Postoje četiri glavne vrste krvi kod ljudi. Ove vrste su jednostavno označene  kako krvna grupa A, B, AB i O. Drugi faktor je Rh faktor, koji može biti pozitivan ıli negativan , tako da  svi od nas imaju krvnu grupu, kao sto su A ili B + - i tako dalje. Ovaj plus ili minus faktor, međutim, odnosi se samo na određenu vrstu ćelija u krvi i ovaj faktor nije dio bubrega. Dakle, pozitivan ili negativan faktor krvi nema nikakve veze sa odgovaranjem  bubrega između donora i primaoca.

Primaoc s krvnom grupom O može primiti bubreg samo od davaoca s krvnom grupom O.  Primaoc s krvnom grupom A mogu dobiti bubreg od primatelja s krvnom grupom O ili A i primalac s krvnom grupom B može primiti bubreg od donora  s krvnom grupom O ili B. Očito, primalac s krvnom grupom AB može primiti bubreg od osobe bilo koje vrste krvi.

 Podudaranje tkiva

Očigledno je da je bliži stupanj podudaranja tkiva između donora i primaoca znači duži život transplantiranog bubrega. Podudaranje tkiva  je vrlo važno kod kadaveričnog donora ili ako je donor u familijarnoj vezi sa pacijentom. Međutim, u slučajevima pod nazivom alternativna transplantacija (supružnici ili nepoznati donor), usklađivanje tkiva nije neophodno, jer pacijent nema drugog izbora.

Panel Reaktivna Antitijela (PRA)

PRA je način mjerenja aktivnosi  imunog sistema  unutar tijela. PRA moze rasti prilikom  trudnoće ili prethodne transplantacije. Ova HLA antitijela definitivno treba odrediti prije transplantacije. U suprotnom bi se moglo desiti da  ova antitijela  dovedu do odbacivanja organa. Moguće je  smanjiti  ova antitijela  medicinskim tretmanom.

 Često postavljana pitanja

 

Šta je transplantacija bubrega ?

 To je operacija kojom se otklanja oboljeli bubreg  i zamjenjuje sa zdravim .

Koje su indikacije za transplantaciju bubrega ?

Indikacije za translantaciju bubrega  su mnogobrojne bolesti bubrega  kao što su hronično zatajenja bubrega u terminalnoj fazi, hronicni glomerulonefrits , policistična bolest bubrega i hronični pijelonefrits.

 Odakle dolazi bubreg za transplantacju ?

 Postoje dvije vrste donora:

Živi  donor (član porodice)

  • Kadaverični donor (osoba kod koje je dijagnosticirana moždana smrt, a čiji drugi organi i sistemi funkcioniraju normalno ).

Da bi se uzeo bubreg sa mrtvog tijela ; ova osoba treba da je potpisala donorsku karticu za donaciju njenin/njegovih organa ili njeni/ njegovi rođaci trebaju da daju pristanak za doniranje organa nakon što osoba premine. Organi ne smiju biti prodavani, to je ilegalno.

 Da li je  moguće izvršiti transplantaciju bubrega sa živog donora?

 Da,moguće je . Ako postoji član obitelji ili prijatelj voljan donirati  bubreg moguće je spasiti život pacijenta .Živi donor ne mora biti u krvnom srodstvu sa primaocom ,ali krvne grupe moraju biti kompatibilne.Donor mora biti zdrav i motiviran za doniranje organa iz altruističkih razloga.Prednost kod transplantacije sa živog donora je to sto vrijeme čekanja na listi za transplantaciju je relativno kraće,a bubreg koji je presađen sa živog donora je sa dužim vijekom trajanja.

 Ako je živi donor odgovarajuća opcija za pacijenta ,pristupa se evaluaciji donora i testiranju donora nakon čega transplantacijski tim odlućuje da li će se pristupiti transplantaciji ili ne.

Živi donori su obično i jedina šansa za djecu.Idealno bi bilo da se transplantacija obavlja između osoba čije krvne grupe se podudaraju.Međutim, u hitnim  slučajevima ,kako bi se spasio život pacijenta transplantacija se može obaviti i među ne kompatibinim krvnim grupama.

Da li je transplantacija bubrega rizična ?

 Da. Transplantacija  kao i bilo koja druga operacija ima svoje rizike koji su zajednički svim velikim operativnim zahvatima.Situacije kao što su ;krvarenje, slaba funkcija presađenog bubrega i infekcije su glavni rizici koji se pojavljuju nakon operacije.

 Što je odbacivanje?

Odbacivanje transplantata dolazi kada imuni sistem  primaoca napadne transplantirani organ ili tkivo.Imuni sistem ljudskog tijela se sam štiti od potencijalno štetnih tvari, kao što su mikroorganizmi, toksini, i ćelije raka. Ove štetne tvari na svojim površinama   imaju proteine zvani antigeni. Ako  imunološki sistem prepoznaje antigene koji su strani, on će ih napasti.

Na isti način, strana krv ili tkivo može izazvati reakciju na transfuziju krvi ili  odbacivanje transplantata. Da bi se ovo sprječilo rade se testovi  tipizacije prije transplantacije.

Iako tipizacija tkiva osigurava da organ ili tkivo budu  što je sličnije moguće tkivu primaoca, mečing  obično nije savršen. Ne postoje  dvije osobe (osim jednojajčanih blizanaca)  koje imaju identične antigene tkiva.

Imunosupresivni lijekovi su potrebni za sprećavanje odbacivanja organa, u suprotnom , organ i tkivo će izazvati imuni odgovor i dovesti do uništenja stranih tkiva.

Cilj lijećenja je osigurati  da presađeni organi ili tkiva funkcijonišu ispravno, te istovremeno suzbiti imuni odgovor primaoca. Suzbijanje imunološkog odgovora može tretirati i spriječiti  odbacivanje transplantata.

 Da li nakon transplantacije bubrega se moraju doživotno koristiti lijekovi?

 Da, pacijent mora uzimati lijekove cijeli život kako bi sprječio reakcije. Redovno uzimanje lijekova je bitno da bi  transplantacija bila uspješna. U slučaju da se ne koriste lijekovi, imuni sistem pacijenta odmah će prepoznati  strani organ i on će se boriti protiv njega. To može dovesti do zatajenja organa ili smrt.

Koji je procenat uspješnosti transplantacije bubrega?

Prosječna stopa uspješnosti transplantacije bubrega  u Memorial bolnici je  99% .

Može li  pacijent nakon transplantacije bubrega se vratiti normalnim životnim aktivnostima?

Da. Nakon uspješne transplantacije  večina ljudi se može vratiti u svoje normalne dnevne aktivnosti. To je u stvari i svrha postupka. Trudnoća i porod djeteta su također mogući nakon transplantacije bubrega. Večina ljudi mogu se  baviti fizičkim aktivnostima  i vježbama unutar godinu dana.

 

 

 

 

 

Odjel Doktori